Slike Sarajeva u romanu “Legenda o Ali-Paši” Envera Čolakovića

(Nagrađeni radovi na konkursu Fond “Muhsin Rizvić” 1996.)

Enver Colakovic

Na redovnom javnom konkursu za najbolje studentske radove iz oblasti bosanskog jezika i bošnjačke književnosti, čija je tema za 1995/1996. godinu bila: “Slike Sarajeva u romanu Legenda o Ali-Paši”, Envera Čolakovića, žiri za ocjenu prispjelih radova odlučio je da se nagrade slijedeća tri rada:

Prva nagrada dodijeljena je Evelini Avdagić za rad pod šifrom 'Mjesec nad Sarajevom'.

Druga nagrada dodijeljena je Aidi Kršo za rad pod šifrom 'Diplomac'.

Treća nagrada dodijeljena je Edini Žugor za rad pod šifrom 'Saraj'.



Izvršni odbor Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, cijeneći vrijednost ovih radova, odlučio je da ih objavi u ediciji 'Posebna izdanja', kako bi ih učinio dostupnim širem krugu zainteresiranih, posebno onih koji poznaju i vole djelo uvaženog bošnjačkog pisca Envera Čolakovića.


Evelina Avdagić (odlomak iz zaključka nagrađenog eseja)

......Uz findžan crne kahve, miris anduza i nostalgiju, dragu i blisku, ova legenda omogućila mi je da se vratim u svakodnevnicu davnašnjeg življenja u ovom gradu. Proniknuti u bit 'Legende o Ali-paši' Envera Čolakovića ima draž kakvu ima otvaranje stare nanine sehare, čuvane i uvijek pod ključem. Legenda, što zbog svojih idealiziranih slika grada podsjeća na istočnjačku priču, poučnu i zamamnu, piscu je jos kao dječaku pružila neophodan mir kada se razočaran vremenom u kojem je živio zapitao: 'Pa zar sve to nije neizdrživo?'.

Aida Kršo (izvadak iz početka nagrađenog eseja)

Slika Sarajeva u romanu 'Legenda o Ali-paši’ je oblikovana od zemlje i vazduha, zažarena plamenom sabaha, sevdaha, akšama i tudih ratova, a zalivena vodom što kapa sa djevojačkih ruku dok 'toče vodu u pokositrene bakrene đugume na sokačkim česmama'.

Govori se da: 'Sarajevo ima dušu', sa naglaskom na svaku riječ. Ne bez razloga. Mnogi to ne znaju da objasne, ali osjećaju. Autor ovog romana je naslikao baš to što se samo da naslutiti, osjetiti. Nije slikao ulice, trgove, avlije, nego šeherljane. Sarajevo je u njima, u riječima, u koracima, pjesmi, snovima, brigama i strahovima, željama i nadanjima.....

Edina Žugor (odlomak iz završetka nagrađenog eseja)

......Ljudi čine šeher-Sarajevo. Oni gradu daju dušu, on njima sigurnost. A sve je opet iskušenje. Ali kao što je ljubav tek onda potpuna 'ako nailazi na zapreke i patnje' tako je i ljubav prema gradu prava ako se provjeri u nekom drugom gradu, ako se pripadanje stavi na kušnju.

U okrilju noći spava moje Sarajevo; Vjetar nanosi priče. Jednu legendu napamet zna. Legendu o Ali-paši. A možda donese i neku novu. Samo, toliko ljubavi rijetko koja legenda ili priča da može primiti koliko je primi roman Envera Čolakovića.