Čolakovićevi izvorni rukopisi cuvaju se državi Massachusetts. Prve rukopise njegovih pjesama pohranio sam u Zavod za književnost HAZU u Zagrebu.
(Izdvojeno iz rukopisa Dr. Zlatana Čolakovića)

Bibliografija

Enver Čolaković i Sudbina Romana
Legenda O Ali-Pasi
Napisao i priredio: Dr.Zlatan Čolaković

Enver Čolaković rođen je u Budimpešti 27. svibnja 1913, a umro u Zagrebu 18. kolovoza 1976. godine. Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu 1959. diplomirao povijest. Do 1945. živio je i književno djelovao u Sarajevu i Budimpešti. Nakon tragične pogibije njegovih roditelja, oca Vejsilbega Čolakovića i majke Ilone rod. Mednyanszki, u bombardiranju Sarajeva 1944. godine, seli u Zagreb u kome ostaje sve do svoje smrti. 1947. osniva obitelj sa pijanisticom Stellom Čolaković, rođenom Podvinec.

Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba. Njegov je čuveni roman “Legenda o Ali-paši” dobio nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman (1943), a za svoj prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika dobio je plaketu Društva pisaca Madarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi -plaketu i visoko odlikovanje Predsjednika Republike Austrije - Austrijski Križ Časti za znanost i umjetnost I. reda (1970. godine).

Kao dvojezičan pisac piše od 1931. do 1939. godine svoja mladenačka djela: pjesme, pripovijetke, eseje i prepjeve. Od 1939. do 1944. objavio je u Zagrebu i Sarajevu dvadesetak pripovijedaka i novela, kao i kratki roman Mujića Hanka, te niz eseja i prikaza, u kojima se borio za dobrobit Bošnjaka. (Do sad najiscrpniju bibliografiju Čolakovićevih djela objavio je Zlatan Čolaković u knjizi Enver Čolaković, Izabrane pjesme, Zagreb, 1990). Njegova salonska komedija “Moja žena krpi čarape” izvodila se u sarajevskom (1943) i banjalučkom kazalištu (1944)

1944. godine Matica hrvatska objavljuje Čolakovićevo najpoznatije djelo - roman “Legenda o Ali-paši.” O ovom su djelu prigodom prvog (1944), drugog (1970), trećeg (1989) i četvrtog (1991) izdanja hvalopjevno pisali kritičari kao Julije Benešić (“sadrži genijalno ocrtane likove”), Džemaludin Latić (“najljepši roman muslimanske književnosti”), Stanko Lasić (“sadrži neke od najljepših scena u povijesti hrvatskog romana”), Nihad Agić (“za... “Izabrane pjesme”, te za roman “Legenda o Ali-paši” može se mirne savjesti reći da spadaju u vrhunce lirske i romaneskne umjetnosti u nas…”), te mnogi drugi (Grgec, Maraković, Krleža, Crnković, Smerdel, Jurčić, Hanžeković, Čengić, Donat, itd). Roman je prevoden na njemački, engleski, francuski i turski jezik.

Premda je Čolaković bio humanist i nepokolebljivo antifašističkog opredjeljenja, on od 1945. pa sve do 1965. nije mogao objavljivati svoja djela. Često čak ni svoje prijevode nije mogao potpisati, poput prijevoda tri romana, knjige pripovijedaka i brojnih eseja Ervina Šinka. Uvjeren da za života svoja djela neće moći objaviti, a ne želeći praviti kompromise sa svojom savješću i pisati “objavljivu” autocenzuriranu književnost, Colaković piše brojne romane, pripovijetke, novele, zbirke pjesama i dnevnike za buduće naraštaje. Istodobno priprema antologije mađarskog i austrijskog pjesništva. 1956. godine pojavljuju se u Ježićevoj Antologiji svjetske lirike autorovi prepjevi madarskih, njemačkih i engleskih klasika. 1965-1968 u časopisima “Republika”, “Razlog” i “Mogućnosti” priprema dotad najširu panoramu mađarskog i austrijskog pjesništva, te mađarske kritike. U suradnji sa svojom suprugom Stellom priprema niz radio-emisija o muzici, te prevodi sa staro mađarskog Kodályjev oratorij "Psalmus Hungaricus" i Wagnerovu operu “Majstori pjevači”.

1970. izlazi drugo izdanje “Legende o Ali-paši”. 1971. tiska knjigu prepjeva glasovitog Gyule Illyésa, a 1972. i 1975. dvije knjige prepjeva poezije Zoltána Csuke.Čolakovićeva literatura oživljava tek nakon autorove smrti. U sarajevskom časopisu “Život” 1977. tiska se njegova poema “Stvaranje svijeta”. 1978. Nakladni zavod Matice hrvatske objavljuje Čolakovićevu monumentalnu Zlatnu knjigu mađarske poezije, koja predstavlja obuhvatni pregled mađarskog pjesništva, a sadrži isključivo njegove prepjeve. Iste godine dramatizira se “Legenda o Ali-paši”, a u Beču i Budimpešti tiskaju se brojni prepjevi Čolakovićeva pjesništva i proze. Od 1977. do 1981. godine Čolakovićev sin Zlatan priprema izabrana djela Envera Čolakovića. 1981. godine, Zlatan Čolaković objavljuje popis rukopisne ostavštine i bio-bibliografske podatke o Enveru Čolakoviću (“Kronika” Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU 20, VII, 113-141, Zagreb, 1981). 1984. on tiska i obuhvatni izbor Čolakovićevih prepjeva austrijske poezije u časopisu “Književna Smotra”.

1989. godine izlazi treće izdanje “Legende o Ali-paši”. 1990. godine, Zlatan Čolaković tiska svoj izbor Čolakovićeva izvornog pjesništva (“Enver Čolaković: “Izabrane pjesme”), a 1991. priprema iz rukopisa i objavljuje njegove romane “Mali svijet” i "Lokljani", Iz Bosne o Bosni” (sve tri knjige tiska u Zagrebu).

Iste te sudbonosne 1991. godine, u Sarajevu izlazi četvrto izdanje “Legende o Ali-paši”. Tako se prva i zasigurno najljepša knjiga Envera Čolakovića, sarajevskog, bošnjačkog, hrvatskog, srednjoevropskog i kozmopolitskog pisca, pjesnika i humanista pojavila u Sarajevu, u njegovoj ljubljenoj Bosni, pola stoljeća nakon što je napisana, a petnaest godina nakon njegove smrti.

Tijekom nedavnih strahotnih ratova koji su se sručili na Hrvatsku i Bosnu, zamire djelatnost na objavljivanju Čolakovićevih djela. Ipak, u dnevnim novinama “Oslobođenje”, koje su izlazile u nesnosnim ratnim uvjetima, u nastavcima se objavljuje “Legenda o Ali-paši”, koja postaje najčitanije i najvoljenije djelo bošnjačke književnosti.

1997. Sarajevska “Svjetlost” ponovno tiska nekoliko tisuća primjeraka “Legende o Ali-paši” (dio je edicije naime izgorio u skladištu koje su zapalili četnici). 1998. pjesnikov sin Esad.

Čolaković objavljuje knjigu pjesama “Bosni”, a tiskaju se i dva nova sarajevska izdanja “Legende o Ali-paši”.Vijece Kongresa bošnjačkih intelektualaca objavljuje natječaj za najbolji rad o Legendi, te izdaje nagradene eseje u knjižici "Slike Sarajeva u Legendi o Ali-paši" Envera Čolakovića.

Prvo nagrađena Evelina Avdagić piše diplomsku radnju o njegovu djelu, a Emsud Sinanović priprema u Zagrebu doktorsku disertaciju o poetici Envera Čolakovića. Piščevo ime od nedavno u Sarajevu nosi jedna ulica, te nekoliko škola u Bosni. Premda Čolakovićeva bibliografija sadrži preko 400 jedinica, pretežni dio njegove književne ostavštine još uvijek nije objavljen. U rukopisu pisac je ostavio pet romana, nekoliko zbirki novela i pripovijedaka, brojne knjige poezije i prijevoda, te dnevnike. Svi izvorni rukopisi Envera Čolakovića danas se nalaze u američkoj državi Massachusetts, s izuzetkom kopije prijepisa i prvih verzija njegovih pjesama, koje je Zlatan Colaković pohranio na čuvanje u Zavod za književnost i teatrologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.